Zvona

Tvoje laži kada zavole

pretvaram se sve jedno mi je

Novi dani šta nam donose

u rovovima viju se zastave

Sanjam tuđe snove

sudbina me zove

već predugo traje a svjetlost daleka je

Pružam ruke tebi da te dotaknem

glasom kros tišinu da te dozovem

mome domu snjegove zima donijeće,

a odavno diše proljeće!

Tvoja pisma neka izgore

pretvaram se sve jedno mi je

sve da hoću znam da ne mogu

oprostiti grijeh suze i poraze

Naša lađa tone za kim zvona zvone

u noći kad gladne zvjeri se probude

Pružam ruke tebi da te dotaknem

glasom kros tišinu da te dozovem

mome domu snjegove zima donijeće,

a odavno diše proljeće!

Tekst i muzika: Milan Barać

Aranžman: Senad Drešević

Studio: Drešević